Trebalo bi
Svi nosimo razne maske kako bismo se sakrili. Ako ste ikada pozdravili susjeda s kojim radije ne biste razgovarali, točno znate na što mislim.
Ali postoji još jedna vrsta maske koju često nosimo, suptilnija, ali duboko ukorijenjena u naš um. Te su maske oblikovane očekivanjima o tome kako bismo se trebali ponašati, izgledati ili čak osjećati. A ako se ne kontroliraju, mogu uzrokovati znatnu ozljedu i bol.
Riječ "treba" može se činiti bezazlenom, ali može postati težak teret ako se koristi bez brige. Zato što je ispod često kruti standard koji ostavlja malo prostora za samoosjećanje ili fleksibilnost. Točnije, kada živite prema "trebalo bi", vjerojatnije je da ćete zanemarite svoje potrebe.
Odreći se onoga što bi "trebali" biti ne znači napustiti samodisciplinu ili odbiti rasti. Umjesto toga, radi se o njegovanju hrabrosti da prigrlite ono što jeste - mane i sve. Radi se o oslobađanju stiska društvenih, obiteljskih i osobnih "treba" kako bi se napravio prostor za autentičniji život vođen vrijednostima.
Bez obzira na to koliko filozofski gledamo na to, većina nas kao ljudskih bića ima osjećaj da smo manjkavi u određenim aspektima naših života iu određenim životnim razdobljima. Nema ničeg lošeg u tome što se tako osjećamo. Iako, kao što svi znamo iz iskustva, osjećaj manjkavosti može nam oduzeti energiju, strast, sreću, samopouzdanje i život. To je jedan od najbolnijih načina na koji dopuštamo našem egu da upravlja našim životima, a može imati razorne posljedice ako toga nismo svjesni.
Ljubav je najmoćnija sila u svemiru. Kada volimo svoje mane, stvaramo okruženje u kojem možemo ili napraviti određene promjene koje zaista želimo ili naučiti voljeti i prihvatiti sebe bez obzira na to da li se stvarna "promjena" dogodi.
Kad nekoga istinski volimo, volimo ga s njegovim hirovima i neobičnostima. Ne samo da zanemarujemo njihove nedostatke, već su one dio onoga što ih čini jedinstvenima i dragima.
Savršenstvo nije samo mit, ono je i skretanje.
Samo razmisli o tome.
Zamislite svijet u kojem smo svi savršeni. Gdje nitko nije imao nikakvih mana, gdje nitko nije bio drugačiji.
Svi bismo bili isti. Sve savršeno identično. Koliko bi to bilo užasno, otupljujuće dosadno?