Što je povjerenje?

Naši životi se prije nisu oslanjali na ekrane za svakodnevnu komunikaciju. Svakodnevni život sastojao se od bezbroj malih interakcija, ne samo e-mailova i poruka.
Postoji osjećaj zajedničke sigurnosti koji se narušava kada ne možemo pogledati drugoga u oči, čuti nečiji smijeh ili vidjeti njihov emocionalni izraz. A bez toga, osjećamo se oprezno, na oprezu i nesigurno kome vjerovati.
Tehnologija nas nije učinila manje ljudskima, ali je iz našeg svakodnevnog života uklonila mnoge uvjete na kojima se povjerenje temelji.
Tehnologija, iako je u mnogočemu praktična, uklanja ili iskrivljuje mnoge od tih znakova.
Digitalna komunikacija unosi više dvosmislenosti, koju mozak tumači kao prijetnju.
Odgođeni odgovor, suhoparna poruka, poruka ostavljena za čitanje, te se stvari mogu registrirati u mozgu kao male pukotine, čak i kada su benigne. S vremenom se akumuliraju i oblikuju naša očekivanja od drugih ljudi, a taj se učinak samo pojačava društvenim mrežama .
Algoritmi nas smještaju u različite informacijske svjetove. Tehnologija može razbiti naš osjećaj zajedničkog značenja.
Iako je nepovjerenje sve raširenije, možemo ga namjerno graditi u vlastitim životima.
Ljudska bića su stvorena za povezanost, a povjerenje pouzdano raste kada ponovno stvaramo uvjete o kojima ovisi. Samo moramo ponovno uvesti mala, stalna, korektivna iskustva koja nam daju osjećaj sigurnosti jedni s drugima.
Tehnologija je promijenila način na koji komuniciramo, ali nije promijenila ono što nam pomaže da se osjećamo sigurno. Jedini način da se istinski izgradi povjerenje jest kroz prisutnost, toplinu i dosljednu brigu, često u malim trenucima života.
Kada te trenutke vratimo u svoje živote, čak i postupno, naš osjećaj povjerenja može ponovno početi rasti.