Smrt i vaš izbor

Prije nekoliko mjeseci prošla sam kroz prilično značajno preispitivanje života, posla, umjetnosti i kamo sve to vodi. Upravo sam završila prilično intenzivnu sezonu u kojoj sam se našla preopterećena, te sam znala da ne mogu unedogled održavati taj tempo. Ipak, to je bila ključna prekretnica u mom životu i karijeri. Tražila sam uvid u to kako ostati angažirana i nastaviti ići naprijed.
Bila sam na sastanku na kojem je prijatelj pitao: "Znaš li koja je najvrjednija zemlja na svijetu?" Ostali smo razmišljali: "Pa, vjerojatno rudnici dijamanata u Africi ili možda naftna polja na Bliskom istoku?"
"Ne", odgovorio je naš prijatelj: "To je groblje, jer su sa svim tim ljudima pokopani neostvareni snovi, nenapisani romani, nestvorena remek-djela, nezapočeti poslovi, neizmireni odnosi. To je najvrjednija zemlja na svijetu."
Tada mi je pala na pamet kratka fraza na takav način da se činila gotovo kao nalog. Fraza je bila "umri prazan". Iako možda zvuči zastrašujuće, zapravo je bilo vrlo oslobađajuće jer sam odjednom postala svjesna da nije moj posao kontrolirati put svoje karijere ili kakav utjecaj mogu ili ne moram imati na svijet. Moj jedini posao - svakog dana - jest isprazniti se, obavljati svoj svakodnevni posao i pokušati koliko god je moguće ne ostaviti ništa neizrečeno, nestvoreno, nenapisano.
Život je vrlo kratak. Pitanje je hoćeš li umrijeti pun neprovedenih ideja ili ćeš umrijeti prazan?
To je vaš izbor.