Predviđanje
U jednom ili drugom trenutku svi smo vjerojatno doživjeli nešto zbog čega smo se osjećali kao da je kraj svijeta. Bilo da se radi o kraju romantične veze, gubitku člana obitelji, nedolasku na posao iz snova ili bilo čemu drugom subjektivno razornom, ponekad se možemo osjećati kao da se nikada nećemo oporaviti. Sposobnost mentalne simulacije budućnosti je, kad bolje razmislimo, ništa manje nego supermoć. Ljudi po volji mogu zamisliti kako će se osjećati u raznim situacijama, a da ih nikada prije nisu iskusili.
Ljudi skloni točno predvidjeti vrijednost svojih budućih emocija, kao i specifične emocije koje će osjećati. Često se to temelji na prethodnim iskustvima. Međutim, ljudi su skloni precijeniti utjecaj budućih događaja na njihove emocije, koji se sastoji od intenziteta i trajanja. Kako bi ljudi mogli točno predvidjeti kako će se osjećati nakon što se neki događaj dogodi, morat će znati ubrzanje svoje početne emocionalne reakcije, vršnu razinu intenziteta njihove reakcije i stopu usporavanja.
Na primjer, uzmite nekoga tko ide u trgovinu dok je gladan. U svom trenutnom stanju, uživat će u kupnji i očekivati visoku korisnost kada hranom zadovolji njihovu glad. Stvarna korisnost njihove kupnje u trgovini ovisit će o njihovom iskustvu tijekom konzumiranja hrane i očekivanom užitku.
Problem je u tome što ljudi često pogrešno predviđaju intenzitet i trajanje osjećaja koji prate promjene životnih okolnosti.
Ljudima nije teško shvatiti da će ih povećanje plaće ili zaljubljenost učiniti sretnijima, dok će se zbog otkaza ili prekida veze osjećati još gore. Drugim riječima, ljudi su općenito vrlo točni u predviđanju valencije (hoće li se osjećati pozitivno ili negativno).
Ako je dobrobit ono što je u konačnici važno, onda je bitno otkriti jaz između očekivanih i stvarnih promjena u subjektivnoj kvaliteti života.
Baš kao što je naš osjećaj sebe oblikovan našim sjećanjem na prošlost i sadašnjim iskustvom, on također ovisi o našem pogledu na budućnost.
Predviđanje može ponuditi prozor iz kojeg se može razjasniti kada su izgledi za buduće događaje uzbudljivi za neke, a iscrpljujući za druge i kako intervenirati. Zaključno, ostaje da je predviđanje sastavni dio šireg razmišljanja o budućnosti koje može razotkriti važne smjerove za dijagnostičke i intervencijske napore, osobito za one s emocionalnim poremećajima.