Moralno rasuđivanje

Moralno razmišljanje primjenjuje kritičku analizu na određene događaje kako bi se utvrdilo što je ispravno ili pogrešno i što bi ljudi trebali učiniti u određenoj situaciji.
Kako donosimo svakodnevne odluke poput "Što da obučem?" slično je načinu na koji donosimo moralne odluke poput "Trebam li lagati ili govoriti istinu?" Mozak obrađuje oboje na općenito isti način.
Moralno rasuđivanje obično primjenjuje logiku i moralne teorije, poput deontologije ili utilitarizma, na specifične situacije ili dileme. Međutim, ljudi nisu osobito dobri u moralnom zaključivanju. Doista, pojam moralnog zaglupljivanja opisuje činjenicu da ljudi često dolaze do snažnih moralnih zaključaka koje ne mogu logično obraniti.
Moralno rasuđivanje pomaže nam prepoznati kada je potrebna promjena. To se događa uočavanjem nedosljednosti u načelima ili nejednakog postupanja prema drugima. Da bismo zagovarali promjenu, moramo artikulirati zašto je nepošteno ili nejednako postupanje prema drugima neprihvatljivo. U osnovi, čovjek mora shvatiti da je pogrešno nanositi bol ili se nepravedno ponašati prema drugima, što su dva ključna aspekta moralnog razmišljanja. To često zahtijeva da pojedinci odbace potporu vlasti za nepravedno postupanje i shvate da nejednakosti iz prošlosti stvaraju nejednake uvjete.
Nadalje, da bi stvorili promjenu, pojedinci ponekad moraju razmišljati o nedostacima prevladavajućih stavova, kao što su stereotipi. Neprepoznavanje da pojedinci unutar grupe imaju vrlo različite vrijednosti, interese i stavove.
Moralno ponašanje zahtijeva promišljenu procjenu učinaka ponašanja na druge. Ako želimo biti moralni, valja nam posvetiti barem nekoliko minuta dnevno razmišljajući o moralnosti našeg ponašanja.
Pronalaženje zajedničkih niti u ljudskom moralu moglo bi, u teoriji, dati ljudima mjesto za susret u sredini kada raspravljaju o moralnim pitanjima oko kojih se ne slažu, kao što su pobačaj, istospolni brakovi i smrtna kazna, na primjer. Ako može objasniti da u konačnici ljudi svoje moralne prosudbe temelje na istim stvarima - poput ljubavi prema obiteljima i želje da zaštite svoju djecu - tada možemo cijeniti (makar samo intelektualno) činjenicu da drugi ljudi djeluju prema onome što vide kao moral.