Kako su ljudi postali monogamni?

Ljudske kulture općenito nisu prihvatile monogamiju sve do uspona monoteističkih religija i uspona urbanih zajednica. Prije toga, čovječanstvo je prvenstveno bilo poligamno.
Društveno nametnuta monogamija prvi put je uspostavljena u staroj Grčkoj i Rimu, iako se seksualna nevjera s konkubinama i robovima uglavnom tolerirala. Jedan od vjerojatnih razloga, bio je taj što su monogamne skupine imale vojnu prednost u odnosu na poliginske skupine. Nametanje monogamije značilo je da će manje muškaraca napustiti skupinu kako bi potražili žene negdje drugdje i bili dostupni za borbu u bitkama i plaćati porez. Kako se kršćanstvo pojavilo u Rimskom Carstvu u prvim stoljećima naše ere, ono je prihvatilo monogamiju i nastavilo je dalje, inzistirajući na tome da dvoje ljudi moraju svoja tijela i želje čuvati jedno za drugo, a brak postaje 'vječna trojka s Bogom' . Kršćanstvo je to koje je proširilo monogamiju diljem zapadnog svijeta, čak i dok se borilo da u potpunosti opravda svoj monolitni poredak na romantici - nijedan biblijski odlomak izričito ne zabranjuje višestruke partnere ili, dobro, žene
Industrijska revolucija učvrstila je sigurnost braka kao utočište protiv atomizirajućeg učinka modernog radnog mjesta, modernog grada, slabljenja religije i veza zajednice. Zapravo se povećala težina monogamije koju nosi par. Danas jednoj osobi moramo dati ono što je nekoć pružalo cijelo selo – financijsku i emocionalnu podršku, druženje, zabavu, prijateljstvo, bliskost, misterij, ljubav, seks, posao, koji pretvara par u sigurnosnu splav u moru usamljenosti i anomije.
Bez obzira je li to za vas ili ne, glavna stvar koju nas je povijest monogamije naučila je vrijednost otvorenosti. Neizvjesnost može biti prilika. Drugi su ljudi uvijek već dio bilo kojeg para, bilo kao lebdeća mogućnost nevjere. Kao što znamo reći, 'Dvoje je društvo, ali troje je ljepo'.