Arhitektura ljudske misli

Ljudsko razmišljanje temelji se na iskustvu. Oblikovano je sjećanjem , potaknuto emocijama , vođeno namjerom i spojeno kontinuitetom sebe. Sada stanite i ponovo pročitajte tu rečenicu. Ne razmišljamo samo kako bismo odgovorili, već kako bismo razumjeli da bismo dali značenje, prevladali nejasnoće i revidirali vlastita uvjerenja.
Zamislite da svaka misao koju imate danas oblikuje temelj vaše stvarnosti sutra. Zamislite što bi značilo kada bismo, umjesto da brinemo o tome koliko smo učinili ili nismo učinili ili što su nam drugi učinili, počeli premještati ulogu glavnog arhitekta i inženjera naših života u svoj mozak.
Ovo nije suluda pseudoznanstvena pretpostavka. Niti ova ideja implicira da optimiziranjem prave snage našeg mozga više nikada nećete morati mrdnuti prstom da biste pokrenuli stvari u svom životu.
Svijet kojim putujemo je inteligentan i logičan, s nepremostivom količinom procesa kroz koje se odvija sve što znamo da je istina. Takva inteligencija ne mari ni za jedno od naših subjektivnih uvjerenja koja možemo imati o životu bila ona vjerska, društvena ili kulturološka. Niti nam pomaže da stvari, ljude ili situacije smatramo dobrim ili lošim, jednom ili drugom stvari. Oni jednostavno postoje.
Sve dok ne budemo mogli ponovno stvoriti snagu i učinke naših misli u laboratoriju, istraživanje pravih moći svijesti ostat će jedinstven i subjektivan pothvat. Ali što više učimo o pravoj prirodi našeg uma, to ćemo više moći iskoristiti svoju urođenu moć da se iscjeljujemo, vodimo i osnažimo.
Mi nismo pasivni putnici u ovoj transformaciji. Kognitivno doba nije ni utopija ni distopija to je prilika da redefiniramo inteligenciju, proširimo ljudsku spoznaju i oblikujemo u partnera za našu intelektualnu evoluciju. Budućnost misli je nepisana, a kognitivno doba je počelo.
Pitanje je: Kako ćemo odlučiti razmišljati?